Način na koji ultravioletno svjetlo (UV) terapijski djeluje nije u potpunosti poznato. Na temelju dosadašnjih istraživanja, pretpostavka je da UV svjetlo djeluje na smanjenje sinteze DNK i time utječe na normalizaciju kinetike stanica, koje su u nekim bolestima metabolički aktivnije (npr. u psorijazi).Osim toga, poznato je blagotvorno djelovanje UV zraka na neke upalne bolesti. Elektromagnetsko zračenje se u fotobiološkim procesima pretvara u kemijsku energiju što uzrokuje fotokemijsku reakciju, a to predstavlja osnovnu postavku liječenja UV zračenjem, bilo prirodnim izvorima, bilo umjetnim izvorima energije (UV svjetiljke). Djelovanjem sunca, kao prirodnog izvora elektromagnetskog zračenja, nastoje se koristiti u terapijske svrhe UVB i UVA zrake.
Količina UVA i UVB zraka koje dopiru do zemljine površine ovise o više faktora: nadmorskoj visini te zemljopisnom smještaju, godišnjem dobu, dijelu dana i o indirektnom zračenju, tj. reflektiranim zrakama od okolnih površina, kao što su pijesak, vodne površine i snijeg. Liječenje kožnih bolesti pomoću izlaganja sunčevom svjetlu, tj. sunčanje, zove se helioterapija. Heliotalasoterapija je liječenje kožnih bolesti uz pomoć izlaganja sunčevom svjetlu uz istovremen utjecaj aerosola morske vode.
Heliobalneoterapija predstavlja kombinaciju utjecaja sunčeve svjetlosti i kupanja u moru. Na temelju svega ovog, može se kazati da je fototerapija vrsta liječenja nekih kožnih bolesti, kod koje se primjenjuje ultraljubičasto neionizirajuće elektromagnetsko zračenje, sa li bez fotosenzibilizatora.
Terapija kožnih bolesti umjetnim izvorima svjetla započela je početkom 20. stoljeća. Tada su konstruirani uređaji (svjetiljke, cijevi), koji su proizvodili kontrolirano ultraljubičasto svjetlo UVB i UVA. Zadnjih tridesetak godina unaprijedila se proizvodnja navedenih uređaja, tako da se danas koriste izvori zračenja UVB (285-350 nm), UVB (310-315 nm) te UVA (320-400 nm). Prva primjena tih uređaja u terapijske svrhe korištena je 1974. godine u Beču, 1976. godine u Rijeci, a u Zagrebu (KBC Šalata) 1978. godine.
Obasjavanje umjetnim izvorima svjetla bolesnika s kožnim bolestima, kao što su: psoriasis vulgaris, lichen ruber planus, exanthematosus, dermatitis atopica, sclerodermia multilocularis, granuloma annulare, urticaria pigmentosa, pityriasis rosea G. vitiligo, neki kožni limfomi i dr., zahtijeva prethodnu pomnu pripremu bolesnika.
Terapija kožnih bolesti umjetnim izvorima svjetla započela je početkom 20. stoljeća. Tada su konstruirani uređaji (svjetiljke, cijevi), koji su proizvodili kontrolirano ultraljubičasto svjetlo UVB i UVA. Zadnjih tridesetak godina unaprijedila se proizvodnja navedenih uređaja, tako da se danas koriste izvori zračenja UVB (285-350 nm), UVB (310-315 nm) te UVA (320-400 nm). Prva primjena tih uređaja u terapijske svrhe korištena je 1974. godine u Beču, 1976. godine u Rijeci, a u Zagrebu (KBC Šalata) 1978. godine.
Obasjavanje umjetnim izvorima svjetla bolesnika s kožnim bolestima, kao što su: psoriasis vulgaris, lichen ruber planus, exanthematosus, dermatitis atopica, sclerodermia multilocularis, granuloma annulare, urticaria pigmentosa, pityriasis rosea G. vitiligo, neki kožni limfomi i dr., zahtijeva prethodnu pomnu pripremu bolesnika.